Bogobojaznost i istinit govor: Garancija dobra, nagrade za dobra djela i oprosta grijeha

Tokom mjeseca ramazana 1446. h.g. na islam.ba svaki dan se družimo s Kur'anom uz čitanje tefsira poznatih muslimanskih učenjaka među kojima su i oni koji nemaju prevedene tefsire na bosanski jezik.

MUKABELA S VELIKANIMA: XXII DŽUZ
(IBN ʿĀŠŪR: At-Taḥrīr wa at-tanwīr)

O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio. (33:70 – 71) 

Ovim ajetima Kur’an ispostavlja važne zahtjeve pred vjernike: bogobojaznost i istinit govor! Kad je posrijedi tumačenje ovih ajeta, Ibn ʿĀšūr najprije uočava poziv vjernicima da budu bogobojazni i da govore istinit govor i ispravne riječi u kojima nema iskrivljenosti niti odstupanja od istine. Svrha zabrane pokuđenih djela, razaznaje Ibn ʿĀšūr na osnovu ovih i drugih ajeta, jeste usvajanje pohvalnih osobina, a bogobojaznost obuhvata sv(ak)o dobro u djelima i riječima. Ispravan govor je izvor vrlina. 

Obraćanje započinje dozivanjem vjernika radi naglašavanja važnosti i privlačenja pažnje. Poziv i oslovljavanje s “O vi koji vjerujete” ukazuje da vjerovanje zahtijeva ili je preduslov za ono što će (im) biti naređeno. Stavljanje naredbe o bogobojaznosti na prvo mjesto ukazuje da je ispravnost govora koja se naređuje jedan od ogranaka bogobojaznosti, kao što je i ogranak vjerovanja. Govor (qawl) je riječ koja izlazi iz usta čovjeka izražavajući ono što je u njegovoj duši. Ispravan govor (qawl sadīd) je onaj govor koji je u skladu s ispravnošću. Ispravnost je ono što je tačno i istinito. Otuda dolazi i izraz “usmjeravanje strijele prema meti”, što znači da ne skreće s pravca kojim, kada se ispali, pogađa cilj. Tako ispravan govor obuhvata i obavezne izjave i dobre, korisne riječi. Govor može biti velika kapija dobra, kao što može biti i kapija zla. Ispravan govor obuhvata i ono što je izraz upute iz riječi vjerovjesnika, učenjaka i mudraca, kao i prenošenje uputa drugih kroz riječi vjerovjesnika i učenjaka. Učenje Kur’ana ljudima je ispravan govor, kao što je i prenošenje hadisa Allahovog Poslanika, a.s. Isto tako, prenošenje riječi ashaba, mudraca i islamskih učenjaka spada u ispravan govor. U ispravan govor spada i veličanje Allaha i zahvala Njemu, poput izgovaranja riječi subḥānallāh. Ezan i ikamet su, isto tako, ispravan govor. Allah Svevišnji kaže: “K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima…” (Fāṭir, 10)

Ispravnim govorom šire se vrline i istine među ljudima, pa ih oni žele usvojiti. Lošim govorom šire se zablude i obmane kojima se ljudi zavaravaju misleći da čine dobro. Ispravan govor obuhvata i naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Zbog toga što bogobojaznost i ispravan govor općenito vode ka popravljanju i usavršavanju, onima koji tako postupaju je data nagrada u vidu popravljanja djela i oprosta grijeha. Mogućnost činjenja dobrih djela, njihovo prihvaćanje, uspješnost i nagrada za njih predstavljaju dar ispravnog govora, jer najviše za što ispravan govor koristi jeste upućivanje ljudi ka dobru ili ugledanje ljudi na onoga ko ispravno govori. Oprost grijeha je nagrada za bogobojaznost jer je stub bogobojaznosti izbjegavanje velikih grijeha. Allah oprašta ljudima male grijehe izbjegavanjem velikih, a velike grijehe im oprašta kroz pokajanje. Odustajanje od grijeha nakon što se na njih pomislilo također je vid njihovog oprosta. (At-Taḥrīr wa at-tanwīr, 22/121 – 123)

Izvor: islam.ba