Govor na promociji knjige “Iz kur'anskoga beskraja” hafiza Abdul-Aziza Drkića

Promocija knjige
Iz kur’anskoga beskraja: stilistika kiraetā
autora doc. dr. hfz. Abdul-Aziza Drkića

Kongresna sala hotela “Hills” Ilidža
srijeda, 29. januar 2025. godine

---

Poštovani prisutni, esselamu alejkum.

Prije svega, dozvolite mi da izrazim duboku zahvalnost što sam pozvan da budem jedan od promotora ove vrijedne knjige.

Kada govorimo o promociji knjige, općenito gledano, promotori nesvjesno ulaze u delikatnu zonu rizika, gdje se osvrt na knjigu može nenamjerno preoblikovati u osvrt na autora. Moram priznati da ću, unatoč svim svojim nastojanjima, taj rizik večeras teško izbjeći. Knjiga o kojoj govorimo, naime, nije samo rezultati mukotrpnog i dugotrajnog naučno-istraživačkog rada njenog autora – ona nosi njegov prepoznatljiv pečat i njegove misli pretočene u riječi. To dvoje, autor i knjiga, poput niti ustrajnog tkanja, neraskidivo su povezani. Rahmetli akademik Dževad Karahasan je jednom prilikom rekao: “Knjigama čovjek treba samo da ih napiše, one žive svoje živote… Nakon što autor stavi tačku iza završne rečenice, knjiga se odvaja od njega i kreće svojim putem – trpi svoju sudbinu i živi svoj život, često bez neke vidljive veze sa čovjekom koji ju je napisao i njegovom sudbinom.” Uvjeren sam da je i knjiga “Iz kur’anskoga beskraja: stilistika kiraetā” hafiza doc. dr. Abdul-Aziza Drkića već pronašla svoj put do vjernih čitatelja. Ovoj knjizi ne treba promocija da bi je približili čitateljstvu. Čitateljstvo se treba približiti njoj i pronaći put do njenih dubokih slojeva značenja, do onih misaonih prostora gdje se tek naziru skrivene dimenzije kur’anskog teksta. Upravo je ova knjiga poput mosta koji premošćuje jaz između pukoga lingvističkog pristupa i suštinske duhovne interpretacije, nudeći čitatelju ključ za uočavanje suptilnih stilskih nijansi kiraetā, razumijevanje kur’anskih riječi i kontempliranje o pojedinačnim mjestima Kurʼana.

Vrijednost ove knjige ne ogleda se samo u njenoj naučnoj dubini i temeljitosti, već i u profinjenosti izraza, omogućavajući nam da ljepotu kur’anskih riječi i poruka sagledamo i razumijemo iz jedne nove, dosad nedovoljno istražene perspektive. U njoj se, stoga, ne izlažu samo naučne spoznaje i rezultati istraživanja. Njene stranice njedre mnoštvo usrdnih poziva na promišljanje i ponovno otkrivanje mnogostrukih i slojevitih značenja kur’anskog teksta u svjetlu stilistike kiraetā.

Ako smo nekad i bili usidreni u praksi brojanja izgovorenih harfova, proučenih ajeta, sura, džuzeva, sada smo opredijeljeni za prebiranje i otkrivanje slojevitih značenja koja se poput skrivenih bisera naziru u kur’anskim ajetima. Nastojimo dospjeti u one gotovo nedokučive prostore, gdje svaka proučena riječ postaje most između čovjeka i onostranosti, gdje lingvistička analiza prerasta u poseban duhovni doživljaj, a stilistika kiraetā postaje jedan od ključeva za razumijevanje najdubljih poruka koje Kur’an neprestano šalje onima koji znaju da slušaju i prime poruku. 

Autor knjige je, osluškujući ponovljeni kur’anski poziv iz sure El-Qalem:

وَلَقَدْ يَسَّرْنَا الْقُرْآنَ لِلذِّكْرِ فَهَلْ مِن مُّدَّكِرٍ 

A Mi smo Kur’an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!

kroz posebnu predanost ovom pozivu, svjedočio dubini i ljepoti Božije riječi, otkrivajući neke njene poruke i pouke u vlastitom promišljanju i razumijevanju.

On nudi uvid u autentična tumačenja koja se u mnogostrukim gustim tkanjima isprepliću sa stručno-teorijskim tretiranjem različitih tema i aspekata kiraetā, otkrivajući pritom one skrivene dijaloške prostore između lingvističkog napora i istinskog razumijevanja i promišljanja. Autor vješto provlači nit interpretativne osjetljivosti kroz kompleksno izlaganje filoloških analiza, čineći da svaki lingvistički detalj postane prozor prema dubljem shvaćanju kur’anske poruke, gdje se gramatičke nijanse pretvaraju u hermeneutičke mostove između značenja i spoznaje.

U ovoj knjizi se, pored vrhunskih djela i autoriteta iz oblasti kiraeta, pomaljaju komenta(to)ri Kur’ana koji posebnu pažnju usmjeravaju ka jezičkoj analizi, ali se istovremeno zadržavaju na implikacijama kiraetskih varijanti na slojevitost značenja kur’anskih ajeta. Na stranicama ovog djela pronalazimo fragmente tefsira ez-Zamahšerija, el-Bejdavija, Ebu es-Su’uda, Ebu Hajjana, Ibn Atijje, El-Begavija, Eš-Ševkanija, El-Alusija i Ibn Ašura. Doc. dr. hfz. Drkić priziva njihova komentatorska rješenja i argumente, nastojeći time svaku napisanu riječ protisnuti kroz relevantna djela i razmatranja istaknutih stručnjaka i protegnuti ih na kantaru snažnih argumenata duboko ukorijenjenih i usidrenih u relevantnoj literaturi. On pronalazi ono što je najčešće skriveno našem zoru.

Hafiz Abdul-Aziz je, naime, uvidio da mogućnosti raznolikih čitanja kur’anskog teksta pružaju bolju osvijetljenost značenjskih nijansi u nekim kur’anskim ajetima uz važno naglašavanje, koje i sam autor ističe već u uvodnim razmatranjima o kiraetima, da fonetsko-fonološke razlike ne podrazumijevaju nužno i promjene u značenju. Na stranicama ove knjige on vješto isprepliće kiraetski, tefsirski i tedžvidski aspekt i'džaza Kur’ana (nenadmašnost, neimitativnost i nadnaravnost), skicirajući tako kompleksnu hermeneutičku mrežu sa brojnim interpretativnim mehanizmima.

 أَلَا إنَّها ستكونُ فتنةٌ، فقلتُ : ما المَخْرَجُ منها يا رسولَ اللهِ ؟ قال : كتابُ اللهِ فيه نَبَأُ ما قَبْلَكم ، وخَبَرُ ما بعدَكم ، وحُكْمُ ما بينكم، وهو الفَصْلُ ليس بالهَزْلِ مَن تركه من جَبَّارٍ قَصَمَهُ اللهُ، ومَن ابْتَغَى الهُدَى في غيرِه أَضَلَّهُ اللهُ، وهو حَبْلُ اللهِ المَتِينُ ، وهو الذِّكْرُ الحكيمُ، وهو الصراطُ المستقيمُ. هو الذي لا تَزِيغُ به الأهواءُ، ولا تَلْتَبِسُ به الْأَلْسِنَةُ، ولا يَشْبَعُ منه العلماءُ، ولا يَخْلَقُ عن كَثْرَةِ الرَّدِّ، ولا تَنْقَضِي عجائبُه. هو الذي لم تَنْتَهِ الجِنُّ إذ سَمِعَتْه حتى قالوا : إِنَّا سَمِعْنَا قُرْآنًا عَجَبًا يَهْدِي إِلَى الرُّشْدِ فَآمَنَّا بِهِ. مَن قال به صدق، ومَن عَمِلَ به أُجِرَ، ومَن حكم به عدل، ومَن دعا إليه هُدِيَ إلى صراطٍ مستقيمٍ. خُذْها إليكَ يا أَعْوَرُ

الراوي : علي بن أبي طالب | المحدث : الترمذي | المصدر : سنن الترمذي

الصفحة أو الرقم : 2906 | خلاصة حكم المحدث : إسناده مجهول وفي الحارث [الأعور] مقال | أحاديث مشابهة | الصحيح البديل

توضيح حكم المحدث : إسناده ضعيف جدا

Sami počeci ovog djela, zapravo jedan od podnaslova koji je i dio naslovnice, “Njegova čuda ne prolaze”, dio je dužeg predanja koje donosi detaljan opis Kur’ana koji je ponudio Muhammed, s.a.v.s., kada je, kako to prenosi Alija, r.a., rekao: “Doći će do velike kušnje!” Upitao sam: “Koji je izlaz iz nje, Allahov Poslaniče?” Rekao je: “Allahova knjiga. U njoj su vijesti o onome što se dogodilo prije vas, informacije o onome što slijedi nakon vas i sud o onome što se između vas događa. Ona je kriterij za ispravno i pogrešno, nije lakrdija. Ko je iz obijesti napusti – Allah će ga uništiti, a ko bude tražio uputu mimo nje – Allah će ga ostaviti u zabludi. To je Allahovo čvrsto uže. Ona je mudra opomena i pravi put. S njome porivi ne mogu zastraniti, niti je jezici mogu iskriviti. Učenjaci je se ne mogu zasititi, ne gubi se slast zbog ponavljanja, a njene neobičnosti se ne smanjuju. To je ono za što su džini, kada su je čuli, bez oklijevanja rekli: Mi smo, doista, Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na Pravi Put upućuje, i mi smo u njega povjerovali. Ko u skladu s njom govori – istinu kazuje, ko postupa po njoj – bit će nagrađen, ko po njoj sudi – pravedan je, a ko joj poziva – upućen je na Pravi Put.” (Et-Tirmizi, Sunen, Poglavlje o fadiletima Kur’ana, br. 2.906.)

Fragment “Njegova čuda ne prolaze” ili “Njegove neobičnosti se ne smanjuju”, u formi drugačijeg prevoditeljskog rješenja, koji je u originalu na arapskom jeziku (ولا تَنْقَضِي عجائبُه) kao suhi žig jedne poruke svoje mjesto našao na naslovnici, vizualno nam nudi nagovještaj da autor ne namjerava dati konačni doprinos ovoj temi ili ponuditi krajnja rješenja. Ova knjiga svakako treba poslužiti kao temelj za daljnje analize, istraživanja i tumačenja. Kurra hafiz prof. dr. Dževad Šošić je prilikom recenzije ove knjige izvrsno zapazio da ona predstavlja prvo naučno djelo na našim prostorima koje rasvjetljava neke stilističke osobenosti kiraetā. Do sada su se, naime, kod nas pojavile naučne publikacije koje tretiraju (samo) tedžvidski, tefsirski i pravopisni (ortografski) aspekt kiraetā. 

Ovom prilikom osvrnut ću se samo na treće poglavlje ili glavni dio istraživanja hafiza Abdul-Aziza, u kojem je predstavljen stilistički aspekt kiraetskih razlika. Na početku glavnog dijela autor istražuje fonostilističku dimenziju kiraetā i nadnaravnost tedžvida. Odmah naglašavam da je kiraete Kur’ana moguće proučavati s brojnih aspekata i različitim naučnom metodologijom. Fonetsko-fonološke ili tedžvidske razlike u kiraetima uglavnom nisu dovođene u vezu sa značenjem kur’anskog teksta. Hafiz Abdul-Aziz se upustio u hermeneutički proces, precizno analizirajući i u najsuptilnijim tedžvidskim varijantama prepoznavši stilističke aluzije koje se naziru u nekim kur’anskim izrazima, otkrivajući tako mostove koji povezuju izgovornu formu sa semantičkom dubinom kur'anskog teksta.

Pažljivim slušanjem melodičnog učenja kur’anskog teksta, specifičnog po svojoj glasovnoj formi koja je normirana i pomno čuvana pravilima tedžvidske nauke, moguće je zapaziti da se radi o stilski markiranom (iz)govoru, što se posebno ogleda u pravilima tedžvidske nauke pomoću koje se zna kako izgovoriti svaki harf shodno njegovom tvorbenom mjestu, te stalnim i privremenim svojstvima, a najprije mislimo na pravila i aspekte tedžvida koji se tiču osnovne i izvedene dužine, idgāma, izhāra, ihfā’a, imāle, išmāma, sekte itd. Hafiz Abdul-Aziz fantastično zaključuje da je funkcija uočavanja stilističkih aluzija koje se naziru u nekim kur’anskim izrazima, tj. fonetsko-fonoloških ili tedžvidskih razlika u kiraetima, u tome da poruka kur’anskog teksta stigne do slušatelja na najprikladniji i najučinkovitiji način. Nema sumnje da bi oduzimanje jeziku slojevitosti značenja, mogućnosti raznolikih interpretacija i metaforične dimenzije bio pravi zločin nad jezikom. Isto tako, zanemarivanje ove dimenzije kiraetā, tj. fonetsko-fonoloških ili tedžvidskih razlika u njima, značilo bi nepovratno narušavanje autentičnog doživljaja propisanog (pravilnog) učenja kur’anskog teksta te negiranje suštinskog aspekta kroz koji se manifestira jedinstvena melodičnost i stilska izražajnost Božje riječi. Dodamo li tome ritam kur’anskih ajeta, koji je jedinstven i prepun ritamskih varijacija i ritamskih prevrata, onda govorimo o mnogostrukim i snažnim djelovanjima na one koji slušaju učenje Kur’ana Časnog, bez obzira da li razumijevali značenja (pro)učenog ili ne. Sve navedeno, u jednoj posebnoj kompoziciji, pomaže boljoj osvijetljenosti različitih značenjskih nijansi u određenim kur’anskim izrazima i ajetima. Ako tome pridodamo i sagledavanje melodijskih obrazaca učenja Kur'ana (mekama) i njihovu povezanost sa značenjem ajeta, imajući u vidu da svaki mekam nosi specifičan emocionalni naboj, možemo dostići nivo razumijevanja koja nadilazi okvire diskurzivnog jezika. Uz sve navedeno, mekami omogućavaju razumijevanje koje ide izvan granica čisto logičkog, analitičkog jezika – oni dodaju posebnu emocionalnu i duhovnu dimenziju razumijevanju teksta.

U nastavku ćemo, kroz nekoliko reprezentativnih primjera, ilustrirati autorovo zapažanje o tome kako fonetsko-fonološke i tedžvidske razlike u kiraetima doprinose otkrivanju dodatnih značenjskih nijansi kur’anskog teksta.

Djela u kojima se izlažu tedžvidska pravila opširno govore o osnovnim i izvedenim dužinama koje se primjenjuju prilikom učenja Kur’ana. Bez posebnog pojašnjenja svake od njih i njihovih (pod)vrsta, naglasit ćemo da dužina, u ovom slučaju i u kontekstu implikacija fonetsko-fonoloških i tedžvidskih razlika u kiraetima na značenja ajeta, ima za cilj privući pažnju onoga kome je govor usmjeren i namijenjen te dodatno naglasiti značaj poruke koju nosi. Kao primjer možemo navesti kur’anske ajete:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا أَوْفُوا بِالْعُقُودِ ۚ

O vjernici, ispunjavajte obaveze!

يَا أَيُّهَا الْإِنسَانُ مَا غَرَّكَ بِرَبِّكَ الْكَرِيمِ

O čovječe, zašto da te obmanjuje to što je Gospodar tvoj plemenit…

U navedenim ajetima riječ je o izvedenoj, rastavljenoj, dužini (el-medd el-munfesil), koja se nekad definira i kao dozvoljena dužina, što implicira da ju je dozvoljeno skratiti ili produžiti, u zavisnosti od toga koji se kiraet primjenjuje, tako da su moguće ove varijante: qasr (2 hareketa), fuwayqa-l-qasr (3 hareketa), tawassut (4 hareketa), fuwayqa-t-tawassut (5 hareketa) i tūl (6 hareketa). Ova posljednja varijanta je stilski najviše markirana i naglašena. 

Ravija Verš, za razliku od ostalih imama u kiraetu i njihovih ravija, primjenjuje dvije varijante poluvokalne dužine (meddu-l-lin) prilikom prijelazne (wasl) i pauzalne forme (waqf): tawassut (4 hareketa) i išbā’/tūl (6 hareketa). Navest ćemo jedan primjer u kojem je, ako se odlučimo za učenje po rivajetu imama Verša i primjenu jedne od dvije varijante poluvokalne dužine (meddu-l-līn), ponajbolje ogleda intenziviranje značenja izraza u kojem se ovo pravilo primjenjuje:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمْ ۚ إِنَّ زَلْزَلَةَ السَّاعَةِ شَيْءٌ عَظِيمٌ

O ljudi, Gospodara svoga se bojte! Zaista će potres, kada Smak svijeta nastupi, veliki događaj biti!

Poluvokalna dužina (meddu-l-līn) tvori se pomoću dva harfa, koji se nazivaju poluvokalnom – hurūfu-l-līn, a to su w i y sa sukunom kada dođu poslije fethe, kao u riječi شَيْءٌ u prethodnom ajetu. Ovom dužinom, prema rivajetu Verša, markira se riječi شَيْءٌ i naglašava se njeno značenje. U ovom konkretnom primjeru pažnja se usmjerava ka značaju, veličini i strahotama nastupanja Smaka svijeta. 

Da bih potvrdio ovo uočavanje uticaja fonetsko-fonoloških i tedžvidskih razlika u kiraetima na intenziviranje stilskog markiranja koje u svom djelu izlaže hafiz Abdul-Aziz, koje, ponavljam, za cilj ima privući pažnju onoga kome je govor usmjeren i namijenjen te dodatno naglasiti značaj poruke koju nosi, za ovaj primjer konsultirao sam deset klasičnih komentara Kur’ana. Svi oni, bez izuzetka, ne propuštaju ukazati na strahote i događaje koji će prethoditi ili pratiti nastupanje Smaka svijeta, tj. ovaj događaj veliki (شَيْءٌ عَظِيمٌ). Neki od njih, poput Fahruddīna er-Rāzija u čuvenom tefsiru Mefātīhu-l-gajb, opširno obrazlažu ova pitanja i kao dodatni argument navode druge kur’anske ajete i različita predanja i izreke istaknutih učenjaka prvih generacija muslimana koji kontekstualiziraju ili pojašnjavaju ove dionice.

Dakako, Kur’an najbolje tumači sam sebe tako što osamljene izričaje ili proglase objašnjava u mnoštvu svojih drugih ajeta i pun je nagovještaja o Sudnjem danu, a nakon navedenog prvog ajeta sure El-Hadždž dolazi pojašnjenje ovog velikog događaja:

يَوْمَ تَرَوْنَهَا تَذْهَلُ كُلُّ مُرْضِعَةٍ عَمَّا أَرْضَعَتْ وَتَضَعُ كُلُّ ذَاتِ حَمْلٍ حَمْلَهَا وَتَرَى النَّاسَ سُكَارَىٰ وَمَا هُم بِسُكَارَىٰ وَلَٰكِنَّ عَذَابَ اللَّهِ شَدِيدٌ

Na dan kad ga doživite svaka dojilja će ono što doji zaboraviti, a svaka trudnica će svoj plod pobaciti, i ti ćeš vidjeti ljude pijane, a oni neće pijani biti, već će tako izgledati zato što će Allahova kazna strašna biti.

Spomenimo još i to da se es-sā’a u tekstualnoj evidenciji Kur’ana navodi 40 puta, a kada je sa određenim članom uvijek se odnosi na Čas ili nastupanje Časa/Smaka svijeta.

Žestina i jeza nastupanja Smaka svijeta, strašnog potresa (زَلْزَلَةَ السَّاعَةِ) koji će, pored drugih užasa, učiniti da svaka dojilja zaboravi ono što doji, svaka trudnica svoj plod pobaci i koji će izbezumiti ljude, a u ostalim fazama i događajima koji slijede djecu sijedom učiniti, objašnjenje su razloga naređivanja bogobojaznosti (takvaluka). U suri El-Muzzemmil nailazimo na ovaj ajet:

فَكَيْفَ تَتَّقُونَ إِن كَفَرْتُمْ يَوْمًا يَجْعَلُ الْوِلْدَانَ شِيبًا

Kako ćete se, ako ostanete nevjernici, sačuvati Dana koji će djecu sijedom učiniti?!

Među tedžvidskim pravilima, odnosno kao vrsta izvedene dužine, jeste stalna dužina (el-medd el-lāzim) koja nastaje kada poslije harfa dužine (elif, wāw ili yā) dođe stalni sukūn, odnosno tešdīd. Pod stalnim sukūnom se, dakako, podrazumijeva sukūn koji se izgovara i kod pauzalne i prijelazne forme. najpoznatiji i nama vjerovatno najbliži primjer jeste sadržan u izrazu wa la-d-dāllīn (وَلَا الضَّالِّينَ) na samom koncu sure El-Fātiha. Salni sukūn, u ovom primjeru, sadržan je u tešdidu harfa lām koji je, nadalje, nastao idgāmom nevokaliziranog i vokaliziranog lāma. Tedžvidski stručnjaci imaju nepodijeljeno mišljenje u pogledu trajanja ove dužine i primjenjuju isključivo jednu varijantu prilikom njene artikulacije, a to je išbā’/tūl (6 hareketa). Ipak, u nekim kur’anskim izrazima, pored varijante primjene išbā’/tūl (6 hareketa), postoji mogućnost primjene drugih tedžvidskih varijanti, kao što je teshīl, bez artikulacije dužine. Kiraetska varijanta sa dužinom je očigledno više stilski markirana. Evo uvjerljivog primjera:

 آلْآنَ وَقَدْ عَصَيْتَ قَبْلُ وَكُنتَ مِنَ الْمُفْسِدِينَ

“Zar sada, a prije si neposlušan bio i razdor sijao?!

Nakon više godina upornog odbijanja istine, zanemarivanja očiglednih dokaza koji su dolazili, najgoreg vida neposlušnosti i nepokornosti, ovom dužinom naglašava se čuđenje prema riječima faraona kojima izjavljuje vjerovanje u trenucima kada mu voda dolazi do grla i kada mu smrt diše za vratom: “Zar sada?! A prije si nepokoran bio i bio od onih što nered čine!”

Artikulacijom nekih dužina stilski se markiraju i psihička odnosno emocionalna stanja nekih kur’anskih personaliteta. Govoreći o braći Jusufa, a.s., nakon što je u dušama njihovim ponikla zla misao koja je izbujala na način da su svog (polu)brata na dno nekog bunara bacili i u tome su, pravdajući se ocu uoči ostvarenja ovog strašnog nauma prebacivali ocu da sumnja u njihova osjećanja i da oni Jusufu žele samo dobro, Kur’an opisuje njihov povratak kući:

وَجَاءُوا أَبَاهُمْ عِشَاءً يَبْكُونَ

I uvečer dođoše ocu svome plačući.

Počinili su strašan zločin, zaogrnuli su se opasnim lažima koje nisu uspjeli dobro oblikovati, lica natopili suzama, a potom počelu smišljati izgovore i opravdanja koja će izložiti duboko pogođenom ocu. Ukoliko se u gornjem ajetu primjenjuje Veršov rivajet, medd muttesil i medd munfesil učimo u trajanju šest hareketa, čime se nagovještava trajanje njihovog povratka kući, kolebanje, nesigurnost, ujednačavanje stavova i izgovora koje namjeravaju iznijeti pred oca. Niti su noć, a ni suze, kao ni lažne zakletve i jalova opravdanja, mogli sakriti istinu od Ja’kuba, a.s. Sjećam se da nam je na jednom predavanju iz Kiraeta na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu rahmetli hafiz prof. dr. Fadil Fazlić ukazivao upravo na ove aspekte. Pojašnjavajući nam ovaj kur’anski i ajet i kako vješta primjena tedžvidskih pravila može dočarati ovu dramu koja se odigrava u porodici Ja’kuba, a.s., kazao je, parafraziram naravno, da djeca, kad naprave neki nestašluk, problem ili zločin u slučaju Jusufa, a.s., i njegove braće, ne idu pravo kući, nego se vraćaju polahko, smišljajući izgovore i opravdanja i bojeći se suočavanja s odgovornošću i istinom. En-Nesefī u tefsiru Medāriku-t-tenzīl navodi da su Jusufova braća došli kući uvečer kako bi se, ogrnuti tminom noći, prikrili, sakupili hrabrost da se pojave pred ocem i ispričaju mu sve. En-Nesefī također navodi da je El-A’meš rekao: “Poučen kazivanjem o Jusufovoj braći, nikad ne vjeruj uplakanom!”

Posljednji primjer koji ću večeras navesti vezan je za primjenu sekte. Sekta, terminološki, jeste prekidanje glasa na kur’anskom harfu u periodu u kojem se obično ne može udahnuti, tj. bez predaha, s namjerom nastavka i završetka učenja. U Hafsovom rivajetu, koji dominira na našem području i u našem po(d)učavanju Kur’anu, a prema predajnom putu Šatibijje, sekta se obavezno primjenjuje na četiri mjesta. Funkcija ovog tedžvidskog pravila jeste sprječavanje pogrešne predodžbe ili preuranjenog zaključivanja o značenjima nekih kur’anskih ajeta. Sekta, isto tako, na specifičan način govor čini – neobičnim i stilski markiranim. U određenim predajnim putevima Hamzinog kiraeta, konkretno kod ravije Halefa, primjenjuje se sekta na nevokoaliziranom harfu ispred hemzeta. Postoji jednostavno objašnjenje koja je svrha sekte u tim situacijama: omogućavanje potpunog izgovora hemzeta. I pored ovih praktičnih razloga, sekta se ovdje može posmatrati i sa stilističkog aspekta. Poslušajmo ove kur’anske ajete:

Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene, i nebo – kako je uzdignuto, i planine – kako su postavljene, i Zemlju – kako je prostrta?! Ti poučavaj – tvoje je da poučavaš, ti vlast nad njima nemaš!

Sektom se ovdje, ali i u drugim primjerima, ukazuje na intenzitet markiranja određenih izraza kao svojevrsni poziv da se o porukama ajeta dublje promisli i valjano razumiju njihove glavne intencije. Sekta očigledno utiče i na ritam učenja ajeta.

Ograničili smo se na navođenje nekoliko reprezentativnih primjera koji pokazuju kako fonetsko-fonološke i tedžvidske razlike u kiraetima utiču na intenziviranje stilskog markiranja kur’anskog teksta, omogućavaju dublji uvid u slojevitost njegovih značenjskih dimenzija te produbljuju recepcijski odnos prema različitim aspektima kur'anskog i'džaza. Za dodatne primjere, popraćene detaljnim stručnim objašnjenjima i analizama, čitatelje upućujemo na autorovo izvorno djelo.

Dozvolite mi da budem potpuno ličan: rad i djelovanje hafiza Abdul-Aziza, njegova intelektualna sposobnost, nastavnički rad, stručno umijeća, ova knjiga i ova promocija, predstavljaju suptilnu najavu novog pristupa Kiraetu općenito. Ustrajava u kritičkom promišljanju u vremenu gdje se svako mišljenje može interpretirati kao pristrasnost ili odbrana pozicije. Njegov pristup, dakle, nadilazi konformističke interpretativne okvire. Motiv za ovu posljednju tvrdnju prvenstveno nalazim u njegovom naučnom radu koji sam imao priliku pročitati dok je još bio u povojima i pripremi za objavljivanje u časopisu Novi Muallim, a tiče se reforme visokog obrazovanja Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u kojoj se nagovještava sistemsko reduciranje Kiraeta u nekim studijskim programima i semestrima na islamskim fakultetima i akademijama. On je, naime, prepoznao opasnosti i implikacije koje donosi potiskivanje Kiraeta na margine sistema visokog obrazovanja, odlučno se zalažući za očuvanje suštinskog naučnog potencijala koji Kiraet ima u kontekstu cjelovitog islamskog obrazovanja i islamske učenosti. Uvjeren sam da će njegovi napori rezultirati da Kiraet zadrži autentični izvorni metodološki integritet, epistemološki i duhovni horizont i važnu ulogu koju ima u islamskom obrazovanju. 

Hafiza Abdul-Aziza poznajem dvadeset i pet godina – četvrt stoljeća! Upoznali smo se u Gazi Husrev-begovoj medresi 2000. godine. Korijeni su mu iz hercegovačkog krša, snažnog žilišta. Sin je Zinete i rahmetli Omera ef. Drkića, imama-šehida koji je je mučki ubijen 1993. godine, zajedno sa svojim džematlijama naselja Han Ploča kod Kiseljaka. Hafiz Abdul-Aziz i njegova čestita porodica, s bremenom nevidovnim na prsima, ovo podnose dostojanstveno i strpljivo. U njihovoj sudbini prelamala se dramatičnost žrtve muslimana ovih prostora toku agresije na Bosnu i Hercegovinu. 

Između svih naših dana i noći ima vremena kada se pred nama izlažu rezultati mukotrpnog rada. Večeras se grane pune plodova pružaju visoko u nebo, a jedan od plodova, evo, i mi upoznajemo kroz ovu promociju. Pobrao je i pozvao hafiz, u povodu promocije ove knjige, mnogu rodbinu, prijatelje, poznanike, učenike, studente i sa svima nama želi podijeliti postignuće, radost i uspjeh.

Hafiz Abdul-Aziz nikog ne uzima u usta, nikom ne priprema spletke, ničim ne sije zulum po Zemlji, ni s kim se ne razilazi u bijesu. Prepoznatljiv je i autentičan kao profesor, hafiz, prijatelj, poznanik, insan. Nikada me nije pozvao, povodom bilo čega, a da obazrivo i sa velikim interesovanjem najprije nije upitao kako smo moja čeljad i ja.

Ovom knjigom otvara dalek put koji je pred njim. Istim tim putem hode ili su hodili naši dobri prethodnici, a ponajprije mislim na rahmetli hafiza prof. dr. Fadila Fazlić, zatim kurra hafiza prof. dr. Dževada Šošića. Pred njim je stoga, uz Božiju pomoć, siguran i dostojanstven naučni hod. 

Eto, tako vidjeh knjigu “Iz kur'anskoga beskraja: stilistika kiraetā” i njenog autora, hafiza Abdul-Aziza. 

Na kraju, neka nam uvijek na umu budu ajeti: 

One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na Pravome putu podržati, zato što vjeruju; rijeke će teći ispred njih u džennetima zadovoljstva, molitva njihova biće u njima: “Hvaljen neka si, Allahu!”, pozdrav njihov: “Mir vama!”, a njihova posljednja molitva: “Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!”